music

четвртак, 25. новембар 2010.

Tužni Madrigal - Šarl Bodler

Mudra si? Pa šta onda, kaži?
Budi mi lepa i žalosna!
Jer suza licu daje draži:
Sa rekom lepši su pejzaži,
Ruža je lepša kad je rosna.

Volim te kada muke gone
Sve radosti sa tvog čela,
Kada srce ti u stravu tone,
Kad ti na sadašnjicu klone,
Ko strašni oblak, prošlost cela.

Volim te kad ti oči gore
Od suza vrelih poput krvi,
Kada te milujem do zore,
Pa ipak teret crne more
Hropcem te samrtničkim mrvi.

Božanska slast, ko nalet plime,
Kad jecaj tvoje grudi trese
Himnama divnim ispuni me!
Spazi m ti srce, sjaj što njime
Iz biser-suza razlije se.

Srce je tvoje, znam, krcato
Strastima već iskorenjenim
I poput peći plamti zato,
A u tebi se gnezdi jato
Oholih misli prokaženih,

Ali, o mila, dok ti snovi
Ne budu pravi odraz pakla
I dok ti duh, što, morom plovi
I čija strast su nož, otrovi,
Ne bude druga strava takla

Sem strah od gosta ispred vrata,
Sem slutnja zla, teskoba grobna
Pri svakom otkucaju sata,
Ti nećeš znati kako hvata
Odvratnost svemoćna i kobna,

Ti nećeš reći, dok ti zene
U stravu noći vapaj šalju
Iz tvoje duše podjarmljena,
Ti, koja s grozom voliš mene:
"Ravna sam tebi, o moj Kralju!"

Preveo: Nikola Bartolino

Iz "Sabrana dela Šarla Bodlera: Cveće zla" (Narodna knjiga, 1979, Beograd) 

Нема коментара:

Постави коментар